Još dok sam s više entuzijazma pokušavao promijeniti
svijet,
susretao sam ljude koji su mislili da trebam biti, pa... više "crven".
Naravno, nema smisla voditi se time što drugi ljudi očekuju od mene
(osim ako mi životni cilj nije postati bezličan), ali s vremena na
vrijeme se još ljudi iščuđavaju s pokojom stvari koju kažem ili
napravim, pa evo, na jednom mjestu, moja wish-lista natuknica za društvo
u cjelini. Usput, ponovno bi rekao da podjeli na lijeve i desne i crvene
i plave i žute nema mjesta u pametnom razgovoru nego je potrebno iz
lepeze svih ideja sastaviti ugodan i izvediv skup praktično primjenjivih
koncepata. Nemojte očekivati brdo referenci i žargona u ovom tekstu,
ipak nisam političar ;)
Uloga države
- Država je service provider - državni aparat nema smisla sam po
sebi i država nema smisla sama po sebi izvan toga da pruža usluge
određenoj populaciji na određenom prostoru. Treba se izdići iznad
nacionalizma: ta faza je bila potrebna u prošlom povijesnom
trenutku, kojeg više nema. To ne znači da se ne treba ponositi
obitelji, gradom, regijom, državom i slično, ali treba razmišljati
šire.
- Neke stvari moraju biti "državne", neke ne smiju.
- Pod one koje moraju brojim one za koje smo se kao društvo odlučili
da moraju biti dostupne baš svakome i dovoljne kvalitete - počevši
od zaštite sloboda na samoodređenje po svim kriterijima, do
konkretnijih kao zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, struja, voda,
komunalac, te vrlo, vrlo uskoro (manje od 10 godina) i Internet. To
znači da država mora ponuditi "dovoljno kvalitetne" usluge u svim
tim područjima, bilo besplatno ili po vrlo razumnim cijenama, no ne
znači da država smije imati monopol u njima. Skup usluga koje država
pruža trebaju biti dovoljne da omoguće što god mi kao društvo
smatramo da je "dovoljno dobar život" građanima, a za sve ostalo
postoji tržište. Fraza "dovoljno dobar život" je minsko polje - za
mene ona znači i spremnost na škakljive kompromise - da budem
banalan, ako država pokriva nekome protezu, pokriti će onu koja je
funkcionalna a ne nužno onu koja je lijepa.
- To ne znači da država sama po sebi mora proizvoditi i u svom
vlasništvu imati sve potrebno za ostvarenje gornjih ciljeva; ponekad
je isplativije rentati ili dati koncesije (dogovor tipa "izgradi
cestu i imaš koncesiju cestarine na X godina" smatram povoljnim,
osobito ako je cesta skupa, ima puno tunela itd).
- U praktički svim drugim temama, država se ne smije petljati. Mislim
da svaki primjer ovdje treba puno detaljnije objašnjenje jer je
Hrvatska danas kao loš micro-manager koji previše toga regulira, a
građani su toliko naviknuti na visoku razinu regulacije da ne vide
alternative, ali evo telegrafski (samo izbor između mnogo njih):
odnosi između poslodavca i radnika (uključujući minimalac, radno
vrijeme, uvjete otpuštanja i sl.), određivanje cijena na tržištu,
osnivanje i gašenje tvrtki, te djelatnosti kojima se one bave.
- Shema nalik
UBI-u
je nužna. Mislim da je značajan (ako ne i jedini) razlog zašto
trenutno država regulira tako puno jednostavno ekonomski strah:
radnici su u strahu da neće naći posao ako ih otpuste, dužnici u
kreditu s varijabilnom kamatom da banke neće povećati kamatu (aka
"švicarac"), umirovljenici i branitelji da mirovine i naknade neće
pasti itd. Sa shemom koja uključuje UBI, sve to bi nestalo: ljudi s
osiguranim osnovnim prihodom ne bi pristajali na poslove koji su
izrabljivački, oni koji izgube posao ne bi odjednom ostali bez
prihoda, nego bi im se prihod drastično smanjio na razinu
preživljavanja, a ako je razlika prevelika, to bi ih tim prije
poticalo da nađu nove poslove; ako bi država osiguravala minimalne
stambene prostorije, nitko se ne bi bojao da će ostati na ulici, ili
preseliti u novo mjesto radi posla. U osnovi, jedina šteta koju bi
ljudi doživljavali bi bio pad standarda života: radilo bi se ne za
život, nego za standard.
- Progresivno oporezivanje je nužno, pogotovo za tvrtke (nečim se mora
financirati UBI), no razredi moraju biti usklađeni s ciljem kojem se
kao društvo teži, a ne služiti da se zacementira sadašnje stanje: na
primjer, ako je cilj da "srednja klasa" bude na razini Njemačke,
onda će se srednji porezni razred staviti na neto 2000€
mjesečno,
tako da struktura poreza "vuče" povećanje zarade, a ne blokira ju.
- 90% ili više birokracije je moguće zamijeniti već danas računalima,
dobar dio regulacije u tržištu se može zamijeniti boljom
informiranošću kupaca: ne mora se nužno regulirati kvaliteta goriva
na benzinskim pumpama, ako postoji automatizirani sustav koji 24h
dnevno preko Interneta daje informacije o kvaliteti goriva na svakoj
stanici, te kupci na temelju tih podataka mogu sami birati.
- Manje regulacije ali drakonske kazne: ako npr. neka tvrtka reklamira
na televiziji da marihuana liječi rak, to smije napraviti, no ako se
bilo koji građanin potuži da to nije točno i tvrtka ne može
prezentirati medicinsku studiju koja to dokazuje po pravilima
struke, tvrtku treba globiti ogromnim fiksnim iznosom i dodatno još
duplo većim iznosom nego što je bio prihod tvrtke u prodaji
proizvoda od marihuane.
- Da bi povećanje odgovornosti kao u gornjem slučaju bilo moguće,
potreban je drakonski nadzor raznih oblika suradnji među tvrtkama
(da se ne bi dogodilo da tvrtka koja daje reklamu "nestane" odn. da
odjednom nestanu njeni prihodi i nema se koga globiti).
Dio ovih točaka je svjesno utopistički, osobito UBI, ali nečem se mora
težiti. Možda bi dio rješenja bio u sustavu s dvije valute (vrste novca)
- jednu s kojom se plaćaju samo državne usluge i lokalno proizvedena
hrana, drugu za sve ostalo, ali to ima svojih opasnosti.
Kultura i religija
- Ljudi kao vrsta imamo potrebu vjerovati u nešto, mislim da je to
neosporno iz objektivnih razloga: evolucija vrste i društva su nam
povezane i pogotovo danas moramo vjerovati u puno stvari o kojima ne
znamo ništa (od toga kako radi iPhone, do kako se prave i
rade cjepiva).
- Maksimum u kojem se država može petljati u vjerovanja je utoliko što
mora provoditi objektivno dobra pravila, na primjer ona
o cijepljenju. Cijepljenje nije 100% učinkovito, ali to je ok (jer
ni padobrani nisu 100% učinkoviti, pa ne vidim ikoga da zabranjuje
pilotima da ih koriste), nego su dovoljno učinkovita na velikom
uzorku populacije da budu korisna.
- Sloboda religije uključuje i slobodu od religije, što je u praksi
primjenjivo na više područja: od financijskog (da vjernici plaćaju
svojim religijskim zajednicama a ostali u neke druge svrhe), preko
edukacije (evolucija je sasvim dokazana i moraju ju znati svi koji
moraju znati da je 2+2=4, dok ne moraju svi znati koje sorte je bila
Evina jabuka), do praktičnog životnog (nema smisla da članovi jedne
religije zabranjuju članovima druge da nešto jedu ili nešto oblače
ili nekog žene).